Yaseen Shakoor, bilo je njegovo ime; živio je kao siroče i umro je sam. Roditelji su mu poginuli od granate. Često je lutao ulicama sam, pitajući se zašto?Njegova mala krhka stopala bila su isječena staklom, krv na njima se stalno zgrušavala i tako ih učinila krutim..a onda, jednog dana, našao je par cipela (cipela koje su pripadale njegovom ocu). Nosio ih je.Nije imao hrane, pića, a ni doma. Yaseen je prodavao plastične vreće kako bi imao šta da jede. Na kraju dana napokon je mogao da sjedne i pojede komad ubuđalog hljeba. Bio je izgubljen.Nekada je Yaseen išao u školu i majka bi ga spremala ali sada više nije bilo nikoga ko bi ga ispraćao i dočekivao iz škole. Nikoga da ga nahrani, nikoga da ga voli. Bio je sam samcat u ovom okrutnom svijetu. Bio je zbunjen zbog svega što se desilo.On sada leži na hladnom trotoaru pored svojih plastičnih vreća, vreća koje su mu bile više odane nego neka ljudska bića. Nema nikoga da mu pridrži ruku kod posljednjeg izdisaja, nikoga da ga sahrani, nikoga da ga poljubi za rastanak. Svijet je odlučio da zatvori oči i svijet je dopustio da ga pojedu psi na ulici .. kao da ne vrijedi ništa.Yaseen je samo jedan od hiljada dječaka koji trenutno umiru u Siriji i koji će nastaviti umirati ako svijet odluči da ignoriše dešavanja tamo i ako svi mi odlučimo da ignorišemo poruku koja se vidi u priči malog Yaseen-a. Prije 9 mjeseci ja sam bio u Siriji i obišao djecu u kampovima, kolektivnim centrima i privatnim smještajima, djecu koja su imala više sreće nego Yaseen i samo ću reći da je situacija tamo znatno teža nego što je bila u Bosni za vrijeme rata.Udruženje Solidarnost pokrenulo je akciju prikupljanja sredstava za pomoć sirjskom narodu…Ovim putem bih vas sve zamolio da što više radite share ove slike jer ovo je nešto što se nama dogodilo prije 20 godina, a sada se nažalost dešava na mnogim krajevima planete Zemlje i toliko je nasilja, oholosti i svireposti da ne mogu da se ne zapitam da li je možda došlo vrijeme da se selimo na Jupiter ili Mars.”
0 komentari:
Objavi komentar