Kada sam ljuta na muža, samo pomislim kako je krišom plakao kad sam se otrovala hranom i završila
u bolnici, kako mi nikada nije rekao da požurim sa ručkom i kako nikada nije negodovao što je kuća u haosu. Sjetim se i toga kako često kupi gotovo jelo, da se ja ne bih “mučila” ili mi pomaže dok
spremam ručak. Sjetim se i kako neće da pojede zadnju bananu/keks ili slično, jer želi da ostavi meni. I kako sve radi samo da je meni bolje, pa i na svoju štetu. I onda ne mogu da se naljutim što umjesto filma moram da gledam fudbal.
0 komentari:
Objavi komentar